Palubna teglenica je poznat prizor u projektima jaružanja, izgradnji rijeka, razvoju luke i transportu teške opreme. Na prvi pogled, nema mnogo za objašnjavati o tome. To je u suštini plutajuća čelična platforma s velikom otvorenom palubom, dizajnirana za nošenje opreme ili materijala koje bi bilo teško ili nezgodno transportirati konvencionalnim plovilima.
Međutim, kada projekat počne, pitanje je rijetko tako jednostavno kao: "Koliko tona ova teglenica može nositi?"
Ovo je često jedno od prvih pitanja koje dobijemo kada razgovaramo o novoj palubnoj barži. Kupac može zatražiti teglenicu od 500 ili 1000 tona, ali sama cifra nosivosti ne pruža dovoljno informacija za odlučivanje o konačnim dimenzijama ili strukturi. Dvije barže s istom nominalnom nosivošću mogu biti dizajnirane vrlo različito jer mogu prevoziti potpuno različite stvari.
Može se transportovati građevinski materijal rasprostranjen po većem dijelu palube. Drugi može nositi dva velika bagera. Treći može ostati pored operacije jaružanja mjesecima s generatorima, cijevima, rezervnim dijelovima i drugom opremom na brodu. Ukupna težina može biti slična, ali način na koji težina stiže do palube nije.
Ta razlika je mjesto gdje stvarna diskusija o dizajnu obično počinje.
Oprema koja se nosi bitna je koliko i ukupna težina
Uzmimo bager kao primjer.
Znati da je mašina teška 80 tona je korisno, ali nije dovoljno. Također je potrebno uzeti u obzir dimenzije stroja, površinu kontakta sa stazom, položaj centra gravitacije i predviđenu lokaciju na palubi.
Mašina od 80 tona ne primjenjuje svoju težinu ravnomjerno na cijelu baržu. Njegovo opterećenje se prenosi kroz posebne potporne površine. Kada je nekoliko mašina postavljeno blizu jedan drugom, lokalno opterećenje na određenim delovima palube može postati mnogo važnije od ukupne vrednosti tereta.
Iz tog razloga, teglenica koja se reklamira kao velika nosivost nije automatski prikladna za svaki posao transporta teške opreme.
Tokom rane faze projektovanja, često je korisnije vidjeti stvarnu listu opreme nego dobiti samo traženu tonažu. Crteži opreme, dimenzije, fotografije ili čak jednostavan raspored utovara mogu otkriti probleme koje jedan broj korisnog tereta ne može.
Isti princip se primjenjuje na dizalice, opremu za šipove, agregate, čelične konstrukcije i druge inženjerske strojeve.
Veći nosivost može stvoriti još jedan problem: propuh
Postoji i praktično ograničenje koje je lako previdjeti kada se kupci fokusiraju samo na nosivost.
Barža mora stići do lokacije projekta.
Ovo zvuči očigledno, ali u projektima u unutrašnjosti i{0}}plitkim vodama, raspoloživa dubina vode može postati odlučujući faktor. Kupac može poželjeti veću nosivost, dok rijeka ili jezero gdje će barža raditi ima ograničenu dubinu tokom dijela godine.
Jednostavno povećanje dubine plovila kako bi se dobio veći kapacitet nosivosti može povećati natovareni gaz do točke u kojoj teglenica više ne može sigurno ući u radno područje.
U ovoj situaciji, rješenje nije uvijek napraviti plovilo "većim" u konvencionalnom smislu.
Ovisno o ograničenjima navigacije i projektnim uvjetima, projektanti će možda morati ispitati odnos između dužine, širine, dubine, pomaka, težine konstrukcije i potrebne nosivosti. Širi ili duži trup može pružiti još jedan način za postizanje potrebne nosivosti, iako se to također mora provjeriti u odnosu na ograničenja plovidbe, zahtjeve stabilnosti, troškove izgradnje i stvarni operativni put.
Zbog toga treba razgovarati o dubini vode prije nego što se finaliziraju osnovne dimenzije.
Za projekat{0}}plitke vode, najkorisnija barža nije nužno ona koja može nositi najviše na papiru. To je onaj koji može nositi potrebnu opremu i još uvijek doći do radnog područja pod očekivanim uvjetima opterećenja.
Ista palubna barža može igrati vrlo različite uloge
U nekim projektima, teglenica je uglavnom transportno plovilo.
Oprema se utovaruje na jednu lokaciju, vuče na drugu lokaciju, istovaruje, a zatim se vraća na sljedeće putovanje. Fokus može biti na korisnoj površini palube, nosivosti, rasporedu utovara i vuči.
U drugim projektima, barža ostaje na gradilištu duži period.
Projekat jaružanja je dobar primjer. Usisni bager može imati ograničen prostor za rezervne cjevovode, alate, generatore, opremu za održavanje i druge pomoćne materijale. Barža na palubi može pružiti dodatni radni i skladišni prostor u blizini bagera.
Aranžman nije uvijek isti od jednog projekta do drugog. Nekim operaterima će možda trebati više prostora za cjevovode i opremu. Drugi mogu koristiti baržu prvenstveno za transport pomoćnih mašina između različitih radnih lokacija.
Dugoročni{0}}radovi na izgradnji mogu stvoriti još jedan skup zahtjeva. Ako se plovilo koristi kao radna platforma, a ne samo za transport, temelji opreme, aranžmani za vez, sigurnosne ograde i raspored palube mogu postati dio rasprave.
Predviđena uloga teglenice stoga treba biti identificirana prije izgradnje, a ne nakon što je trup već završen.
Ne-samohodni-ne znači da se pozicioniranje može zanemariti
Mnoge inžinjerijske palubne barže nisu-samohodne-i za kretanje ovise o tegljačima.
Za relativno kratke-prevoze ili projekte koji rade u definisanom području, ovaj aranžman može biti praktičan jer plovilu nije potreban kompletan pogonski sistem. Mehanički sistemi na brodu su jednostavniji, a zahtjevi za održavanje mogu se razlikovati od onih kod plovila sa sopstvenim pogonom.
Ali kada barža stigne do radilišta, potrebno je odgovoriti na još jedno pitanje: kako će ostati tamo gdje je potrebna?
Ovo uvelike zavisi od projekta.
Teglenica koja se koristi samo za privremeni transport može imati različite zahtjeve od broda koji podržava rad na šipovima ili upravlja teškim strojevima sa fiksne lokacije. Vodena struja, vjetar, raspoloživa površina za sidrenje, obližnje strukture i preciznost koju zahtijevaju građevinski radovi mogu utjecati na raspored pozicioniranja.
Ne postoji jedinstveni paket za sidrenje koji je automatski ispravan za svaku palubnu baržu.
Uslovi projekta bi trebali odrediti da li je potrebna dodatna oprema za vez, sistemi za sidrenje ili drugi aranžmani za pozicioniranje.
Korištenje u unutrašnjosti i korištenje u blizini mora se razmatrati od početka
Još jedno pitanje koje se povremeno pojavljuje tokom diskusija o projektu je da li se barža dizajnirana za radove na kopnu kasnije može koristiti u blizini obale.
Odgovor ovisi o tome kako je plovilo uopće dizajnirano.
Zaštićeni unutrašnji plovni putevi i priobalno okruženje ne stvaraju iste radne uslove. Dubina vode može biti glavni problem u rijeci, dok vjetar, valovi, kretanje plovila, korozija, strukturna opterećenja, stabilnost i primjenjivi zahtjevi mogu postati značajniji u okruženju blizu obale.
Dodavanje nekoliko komada opreme nakon izgradnje ne mora nužno promijeniti temeljnu osnovu dizajna plovila.
Ako kupac očekuje da će barža raditi u blizini obale, bolje je identificirati taj zahtjev u početnoj fazi projektiranja. Predviđeno radno područje, očekivani uvjeti okoline i relevantni zahtjevi se tada mogu smatrati dijelom dizajna plovila.
Time se izbjegava tretiranje promjene radnog okruženja kao manje modifikacije nakon što je plovilo već izgrađeno.
Koje su informacije zapravo korisne kada se raspravlja o novoj palubnoj barži?
Zahtjev kao što je "Treba nam barža od 1.000 tona" je polazna tačka, ali to je samo početna tačka.
U praksi, sljedeće informacije obično čine diskusiju o dizajnu mnogo produktivnijom:
Šta će se nositi?
Koliko teži najveći pojedinačni komad opreme?
Koje su njegove dimenzije?
Da li je težina ravnomjerno raspoređena ili koncentrirana kroz gusjenice, kotače, noge ili druge potporne točke?
Koliko je površine palube potrebno nakon što se ostavi prostor za utovar i osiguranje?
Koja je minimalna dostupna dubina vode duž operativne rute?
Postoje li ograničenja dužine ili širine plovila?
Hoće li teglenica prevoziti samo opremu ili će ostati na licu mjesta kao radna platforma?
Hoće li raditi u rijeci, jezeru, zaštićenoj luci ili blizu obale?
Ova pitanja se mogu činiti osnovnim, ali mogu značajno promijeniti konačni brod.
Na primjer, svaki od dva projekta može zahtijevati približno istu nosivost. Jedan se nalazi u širokoj, dubokoj luci i prevozi materijale koji se mogu rasporediti po palubi. Drugi je u plitkoj rijeci i nosi mehanizaciju na gusjenicama. Bilo bi teško opravdati korištenje potpuno istog dizajna teglenice za oba projekta.
Za prekomorske projekte, teglenica je samo jedan dio plana isporuke
Kada se plovilo isporučuje u drugu zemlju, dizajn je povezan s načinom isporuke i konačnom upotrebom.
Kupac bi možda radije primio osnovnu baržu i instalirao neku opremu lokalno. Drugi projekat može zahtijevati više radova na opremanju prije otpreme jer odgovarajuća oprema ili objekti za instalaciju nisu lako dostupni na odredištu.
Planiranje transporta je takođe važno.
Veličina plovila, odredište, ruta, uvjeti u luci i dostupni načini transporta mogu utjecati na organizaciju projekta. Ove detalje je lakše riješiti prije izgradnje nego nakon što je plovilo završeno.
Za inženjerske projekte, sam brod ne bi trebao biti odvojen od ostatka operativnog plana.
Palubna teglenica koja je tehnički prikladna, ali teška za isporuku, opremanje ili integraciju u lokalni projekt i dalje može uzrokovati kašnjenja.
Jednostavna plovila i dalje zahtijevaju pažnju na utovar i održavanje
Budući da palubna teglenica ima manje složenih operativnih sistema od bagera ili plovila na vlastiti pogon, ponekad se smatra da zahtijeva vrlo malo pažnje.
Trup je možda jednostavan, ali uslovi rada nisu uvijek jednostavni.
Ponovljeni utovar i istovar mogu istrošiti površinu palube. Teška oprema može stvoriti koncentrisano opterećenje. Zavarene površine i strukturni spojevi ostaju podložni stalnom naprezanju. Plovila u unutrašnjosti mogu doživjeti abraziju od sedimenta i radnih materijala, dok se plovila koja se koriste u morskom okruženju suočavaju s dodatnim problemima korozije.
Redovne inspekcije trebale bi se fokusirati na područja koja se zapravo najviše troše, a ne na pretpostavku da svaki dio plovila doživljava iste uvjete.
Raspored utovara takođe zaslužuje pažnju.
Opremu treba postaviti prema odobrenim uslovima opterećenja. Nakon utovara, potrebno je provjeriti stvarni trim i listu plovila. Neravnomjerna raspodjela težine može utjecati na stanje plovila, a svaka operacija balasta treba slijediti odobrene procedure i operativne zahtjeve plovila.
U praktičnom smislu, barža na palubi može izgledati kao velika prazna platforma, ali položaj nekoliko teških mašina može promijeniti način na koji se ta platforma ponaša u vodi.
Odabir teglenice oko projekta
Najkorisniji pristup je započeti sa samim projektom.
Umjesto da prvo odaberete standardnu baržu, a zatim pokušate uklopiti projekat na nju, prvo bi trebalo pregledati uslove rada.
Šta treba nositi? Gdje će plovilo raditi? Koliko je duboka voda? Kako će se oprema puniti? Hoće li se teglenica često kretati ili ostati na jednoj lokaciji? Da li projekat uključuje zaštićene unutrašnje vode ili uslove u blizini obale?
Kada ovi odgovori budu dostupni, rasprava o nosivosti, dimenzijama palube, strukturnom opterećenju, nacrtu i opremanju postaje mnogo konkretnija.
Palubna teglenica je često jedno od najmanje komplikovanih plovila u{0}}inžinjerskom projektu na bazi vode. Ta jednostavnost je i njegova prednost. Pravilno dizajnirana otvorena paluba može podržati mnoge različite zadatke bez potrebe za potpuno drugačijim plovilom za svaki od njih.
Ali "jednostavno" ne znači da svaki projekat može koristiti isti dizajn.
Najprikladnija palubna barža je obično ona dizajnirana oko stvarne opreme, stanja vode, rasporeda utovara i načina rada-a ne samo ona s najvećim brojem napisanim pored njenog nosivosti.
